ponedjeljak, 21.08.2006.
Iako nosim tuđa lica,
tuđe noge ne osjećam.
Dok me ne pregaze.
- 02:00 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
petak, 18.08.2006.
Bog ne postoji točno toliko koliko ja postojim.
- 18:33 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
četvrtak, 03.08.2006.
Crno-Bijeli Čovjek
"Crno i bijelo jedine su postojanosti ovoga svijeta",
odgovorio je. To je bio nenijansiran, crno-bijeli
čovjek. Klasična siva ljepota utonula je u njegov
dvojni minimalizam. Ipak, bio je potpun, više od
bilo čega, taj crno-bijeli čovjek. Glas bez boje
nije imao tko čuti, a čovjek je ipak gorljivo odgovarao
na svako pitanje upućeno kroz njega. Crno-bijeli
plamen njegove naravi zahvatio je besmrtnost i
dvije ljudske boje zaostale su tužno postojane u
posljednjem odgovoru koji je dao - istom kao i prvom.
- 15:21 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
ponedjeljak, 31.07.2006.
Na pustoj obali Oceana
Gradim toranj do nikad
opkoljen pticama
na pustoj obali oceana
obraza prislonjena na sudbinu
bodljikavu školjku
osamljenu u bespuću pijeska.
Ovdje se ništa ne mijenja
samo valovi
duboko iza mojih očiju
i toranj
što probada vrijeme.
Rastem do nikad
opkoljen pticama
na pustoj obali oceana
u krugu topline
lijepo mi je ovdje
dok predem stihom.
- 12:35 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
četvrtak, 06.07.2006.
Raspelo
Razbacana nevinost
tvrdih stopala
kao da netko cijedi nebo
poput stare krpe
slila se kiša.
Svaki je dan Golgota
a jesen Dolazi,
na začetku života
već život prolazi.
Poečtak bez početka
odlazi
ide
zastaje
pa se raširi
lijevo i desno
protežno
ponovno nastavlja -
prestaje.
To je Križ,
zar simbol dolaska?
A na njemu svijet,
vječno dijete
stopala kamenih
od prolaska.
- 14:19 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
utorak, 20.06.2006.
Zašto odoljeti samoubojstvu?
Svi će barem jednom doživjeti svoje umiranje.
Smatram sretnima one koji svoje umiranje prožive više od jedanput.
- 01:15 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
subota, 10.06.2006.
Ne mogu ti reći čega ima; ali čega sve nema, o tome ću ti dugo navečer raspredati.
- 18:17 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
nedjelja, 28.05.2006.
Beskonačno
Ako se beskonačno smanji za jedan postaje konačno.
Ja sam taj jedan.
- 15:39 -
Komentari (19) -
Isprintaj -
#
subota, 27.05.2006.
O Pragmatizmu
Postojanje je nešto što mi stvarno ne treba.
Otkud pragmatizam?
Jedini je pragmatizam samoubojstvo.
- 17:03 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
Izložba na koju ne dolazi nitko
Uokvirih svoju sliku
broncom, drvetom i zlatom;
život strpah u metriku –
postah prazno, sivo platno.
U okviru snatri slika
drvo, broncu, dah i zlato.
Svijet što gleda ona nikad
neće postat – ništa zato.
Ali tko će vidjet sliku,
moju sliku brida zlatna?
Nitko više neće nikud;
svi su slike, prazna platna. . .
Pod okvirom priznaj poraz:
nisi slika – samo odraz!
- 13:37 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Idumejsko Jutro
Kroz oluje od papira
i azure od siline,
letio je, vjetrom shrvan,
leptir sunčan iz tuđine.
Strasna krila od tkanine,
mekše od baršuna neba,
vodila su kroz daljine
leptira tog malenoga.
Lebdeć tako on se vine,
nošen vjetrom, u oblake,
u božanske te visine;
bolno krhak, misli lake,
nošen vjetrom srca svoga,
ubio je (leptir) Boga.
Ne valja natovariti veliku pjesmu velikim mislima.
Ona taj teret ne može podnijeti.
Velika pjesma treba male misli, jednako kao što
mala pjesma ima biti velika misao.
Sve što pišem samo su fragmenti velikog spjeva kojeg
posvećujem čovječanstvu.
Occam The Tupi
U sjeni stabla
- ne znam je li ovo čempres
ili logičko stablo -
u sjeni mu počivaju djeca.
Kuju si okove
da se za njega privežu.
O. T. Tupi
Luđak je čovjek koji zna izraziti ono što mu je na umu.
O.T. Tupi
Ti si svoja laž.
O.T. Tupi
Čovjek je izmislio značenje da bi ga sebi pridjenuo.
O.T. Tupi
Možda ćeš se jednom sjetiti onog oštrog čovjeka
koji je poput noža izišao iz tmine
i koji je znao prije no što smo znali:
vidje dim i odluči da bukne vatra.
P. Neruda
putnik(a)
Ja sam - ili bog - ili nitko!
Svaka naša kretnja odzvanja bez okončanja
- Možemo čuti glasove onih koje
uzrokujemo
Šteta je jedino što nam ne mogu pomoći
Da učinimo bilo što nepredviđeno.
S. Mihalić
Dijete, s uhom na tračnici,
osluškuje vlak . . .
Izgubljenom u sveopćoj glazbi
tako mu je malo stalo
bliži li se vlak ili udaljava . . .
Jedino si ti stalno nekog iščekivao,
s nekim se opraštao,
sve dok nisi našao samoga sebe
i sada te više nigdje nema . . .
V. Holan
Rodili smo se ne znajući govoriti, i umrijet ćemo, a da nećemo naučiti govoriti. Prolazi naš život između tišine onoga koji šuti i tišine onoga koji nije shvaćen, a oko toga, poput pčele koja oblijeće mjesto bez cvijeća, lebdi jedna nepoznata zaludna sudbina.
F. Pessoa
Jer živimo u kaosu, željni smo samoće.
Svaki je anđeo strašan.
R. M. Rilke
A nisu li nebeska tijela okamine? Možda anđela.
Novalis
Toliko je godina prošlo. Kako ćemo umrijeti?
J. Seferis
Svijet je univerzalan trop duha, njegova simbolična slika.
Novalis
Dok su obale u svađi
Vode će mirno proticati.
B. Miljković
A Veče je već tu
Svatko stoji sam na srcu zemlje
proboden zrakom sunca:
a veče je već tu.
S. Quasimodo
Koromač, zmija i sitina.
Miris, trag i polusjena.
Uzduh, zemlja i samoća.
(Ljestve idu do mjeseca.)
F. G. Lorca
Nije tek slučajno
Što početak svakoga dana
Oglašava kukurijekanje pijetla.
Time se od davnine najavljuje
Izdaja.
B. Brecht
Hladni su bozi ljubavi
i zamiču hladni u tmine.
V. Vidrić